Tisina.
Moj vjerni gost, gospodja Tisina.
I ponovo postavljam pitanja sama sebi.
Zasto?
Kako?
Gdje?
Bas si naivna kako si mogla dopustiti, kako si opet nasjela i mislila da je ona ono sto nije?
Da, da pricam o "drugarici".
Drugarica sta zapravo znaci ta rijec?
Vise ne vjerujem u nj a vjerovala sam u sve.
Polako moj obojeni svijet zapocinje da poprima sivkastu boju svakodnevnice.
Moj san o savrsenome svijetu polako me napusta, budim se.
Ne razumijem kako ljudi stvarno mogu da budu tako, hajmo reci nefer.
Dala sam joj svu svoju podrsku, sve svoje sne i mastarije.
Provodila dragocjene sate svoga zivota s njom.
Smijala se.
Plakala.
A sad, niti se smijem niti placem.
Sve je postalo suvisno.
Na putu ka njenom srcu rekli su mi, hladno je, nije takva kakvom se cini.
1000 drugih misli njoj prolazi kroz glavu, proracunata je.
No ja se nisam osvrcala, radila sam sve kako bi vidjela smjesak na njenim usnama.
Drzala joj ruku kada je bilo potrebno i bila jedina koja je obrisala suzu s njenoga lica.
Jednom rijecju cinila sve kako bi Ona bila sretna i kako bi prevazisla svu bol koja ju je snasla.
Kako tipicno s moje strane.
Ponovo sam se naivno predala nekome ko to ne zasluzuje.
Da, nekome ko ne zasluzuje moju ruku, osmijeh ni prijateljstvo.
Za svojih 17 godina naucila sam jednu stvar iako sam trebala mnoge dosada.
Naucila sam da se bogatstvo mjeri draguljima, dijamantima.
Samo sto ja te dragulje i dijamante nazivam pravim prijateljima.
Znaci- "Bogat covjek je onaj koji ima makar jedan sjajni dijamant,prijatelja".
Drago mi je da imam makar jedan takav a da me dosad nije razocarao kao ostali.
Nadam se da i nece.
Umjesto sto sam se posvetila nekome kome uopste nije stalo trebala sam biti tu za osobu kojoj jeste i koja je uvijek bila tu za mene, sto ova nikada nije.
Dosta za pisati, idem da spavam.
Ionako mislim da niko ovo uopste i ne cita.
Ukoliko cita znacilo bi mi da ostavi i svoj komentar-tek neki trag.
